Božićne čestitke – najlepše poruke i čestitke za Božić

Poznato je da se za „najradosniji praznik svih hrišćana“, Božić, ljudi pozdravljaju međusobno sa ove dve rečenice – Hristos se rodi, kaže onaj koji čestita Božić, a vaistinu se rodi, odgovara osoba koja čestitke za ovaj praznik prima, i generalno je suština i srž praznika ista i kod katolika i kod pravoslavaca, samo što su u pitanju dva različita datuma, 25. decembar kod katolika (koji slave po gregorijanskom ili starom kalendaru), odnosno 7. januar kod pravoslavaca (koji slave po julijanskom ili novom kalendaru).

Generalno se smatra da je uz Uskrs i Duhove, Božić jedan od najveća tri hrišćanska praznika, te mu prethodi obično veliki Božićni post, a sam praznik slavi rođenje Isusa Hrista, a za koga ni dan danas istoričari ne mogu da utvrde tačan datum rođenja, ali je i pretpostavka da je to bilo negde u periodu između sedme i druge godine pre naše ere (poznatije danas i kao „vreme pre Hrista“).

Dakle, bez obzira da li se Božić proslavlja po gregorijanskom ili julijanskom kalendaru (što jeste i glavna razlika između katolika i pravoslavaca, kao dve „struje“ hrišćanske vere), za njega su baš i vezani neki običaji i deo folkolora kako kod nas tako i u svetu, a u nastavku teksta će oni ukratko biti i opisani.

Pravilo je da se od strane sveštenstva koje drži Božićne liturgije odnosno mise kod katolika, baš i svi vernici pozdravljaju sa mir Božiji Hristose se rodi, te se svakako uz bdenje celu noć ili pak uz odlazak u crkve rano ujutru, već posle svečanog Božićnog ručka, ide u goste kod rodbine i suseda ili prijatelja, a kojima se poželi srećan Božić, odnosno kod katolika sretan Božić.

Iz navedenih razloga nije danas ni malo čudno što postoji veliki broj najrazličitijih lepih stihova, rečenica u prozi, jednostavnih i kratkih želja i čestitki, koje su bez obzira da li se čestitaju usmeno ili putem sms poruke, pisma ili društvenih mreža, te da li ih čestitaji pravoslavci ili katolici, zaista i lepe Božićne poruke, koje imaju za svrhu da svakome ulepšaju ovakav predivan praznik.

Neki od starih i neki od savremenih običaja koji su vezani za Božić – naučimo nešto novo

Dakle, kako je napred i navedeno, kod katolika se Božić proslavlja 25. decembra, a prethodi mu i Badnji dan, 24. decembra, ali je zvanično jedan od najvažnijih praznika pre Božića praznik Svete Katarine, koji se slavi 25. novembra, pa i on predstavlja takozvani početak ili prvi dan „došašća ili adventa“ (mada se smatra da je u suštini prvi dan „došašća“, dan svetog apostola Andrije, koji se slavi kada „padne“ poslednji ponedeljak u mesecu novembru).

Sam pojam „došašća“ ili adventa predstavlja vreme u trajanju od 4 nedelje pre Božića (što je tu ujedno i vreme kada počinje kod katolika crkveni kalendar), koje je vreme priprema za „dolazak Božića“ (po tome se i zove advent, od latinske reči adventus, što znači dolazak), a kada se dalje i održavaju liturgije u crkvama (u rimo-katoličkoj crkvi u svakoj adventskoj nedelji dominantna je ljubičasta odora i čitanje nekih određenih tekstova iz Biblije).

Običaj je da se u katolika plete i takozvani „adventski venac“, na koji se stavljaju četiri svećnjaka i četiri sveće, i svaka se pali kada počne jedna adventska nedelja (u savremeno doba je i u nas tj u pravoslavlju preuzet ovakav običaj, mada naši vernici i ne razumeju suštinu postupaka, te i prate baš neke pomodarske trendove, pa venčiće, a koji imaju izuzetno važnu simboliku kod katolika, i obično olako kupuju/prave, te ih koriste kao „Božićnu dekoraciju“).

U vremenu „došašća“ se svakoga jutra održavaju mise ili „zornice“, a svakako ona najvažnija, te i najveća jeste misa na Božić, kada se odlazi u hramove, i sama suština jeste „bdenje“ kao čekanje i nespavanje, radi neke velike svrhe i velikog dobra, i nikome ne pada teško što četri nedelje rani zorom i ide na jutarnje liturgije.

Kada je u pitanju sam pomenuti adventski venac, venac kao takav je postojao još u antičko vreme kao jedan simbol pobede (tada je bio lovorov venac), a adventski venac je praktično simbol borbe vere i verovanja u hrišćanstvu, a protiv grehova i slabosti, protiv takozvanog „životnog mraka“.

Kada su u pitanju veliki adventski praznici, a u okviru „došašća“, dakle pre Božića, to su pak pre svega:

Dan Svete Barbare (slavi se 4. decembra, a u nekim krajevima je običaj da se na ovaj dan poseje Božićna pšenica, mada je u drugima pravilo da se ona seje na Dan Svete Lucije, koji se slavi na dan 13. decembra, a što je praktično ukupno 12 dana do Božića, pa se tako predstavlja 12 meseci naredne godine, i procenjuje se njihova berićetnost, rodnost i sve neke „slične prilike“);

Dan Bezgrešnog Začeća Blažene Device Marije, koji se proslavlja kod katolika 8. decembra, te se slavi njena bezgrešnost i čednost, jer je ona jedina kao osoba bez ikakvog greha mogla biti majka Gospoda Isusa Hrista, i poznato je da ga je i začela „bezgrešnim začećem“ (a u Bibliji je poznato i to da je Arhangel Gavrlo, Devicu Mariju nazvao „blaga i puna milosti“, danas poznata kao ona koja je „blažena“);

Dan Svetog Nikole, koji se proslavlja 6. decembra (i pandan je našem prazuniku Nikoljdanu, koji je krsna slava), a naziva se i Nikolinje i slavi se u čast svetitelja koji je poznat po tome da je noću dobru i sirotu decu darovao poklonima, pa otuda kod katolika i datira legenda o „St Nicolas“-u ili Deda Mrazu, koji ostavlja deci poklone u „Božićnu čarapu“ i/ili ispod „Božićnog drvceta“;

Dan Svete Lucije, koji se proslavlja 13. decembra, kako je i napred pomenuto, vezan je za brojne običaje, a najpoznatiji jeste svakako sejanje pšenice i njeno negovanje sve do Božića, te je ona ili simbol plodnosti i/ili životne rasosti i snade duha, jer je jedino „zelenilo u sred zime“.

Na dan Svete Lucije se sve do Božića, a to je period od 12 dana (te koji simbolizuju 12 meseci u godini), obavezno promatralo vreme, te ako je ono bilo sunčano i lepo toga dana, i godina će biti u datom mesecu ista takva (ako je na primer treći dan bio sunčan, i treći mesec u godini će biti lepog vremena), i obrnuto, ako je neki dan kišovit, snežan ili maglovit i tmuran, takav će biti i onaj mesec koji pomenuti dan reprezentuje;

Detinjci, Materice i Oci – praznici su koji se slave tri nedelje pred Božić, gde svakako često kao i kod pravoslavaca, pre svega decu daruje onaj kome je „slava“ i na takav način se „odvezuje“, tj i daje „otkup“ za sebe;

Dan Svetog Tome apostola, slavi se 21. decembra, poznat je kod nas kao Tucindan, kada se deca ne treba da tuku, te i kada se prave medenjaci i božićni kolačići, počinju velike pripreme za Božić koje se razlikuju od jednog do drugog kraja, ali je suština svuda slična tradicionalno;

Badnji dan, slavi se 24. decembra kod katolika, te se smatra da je on nastao od reči „bdeti, bditi, bdenje“, kada se od najranijeg vremena nije spavalo, već se čekalo uz sveće voštanice, i rođenje Hrista, i dan danas se upravo na katoličkim misama prave posebne voštane sveće kojima se čitava crkva osvetljava, pa i čitaju se molitve uz bdenje, kako za žive, tako i za mrtve u znak sećanja na njih.

Pravoslavni Božić se slavi 7. januara, po pomenutom julijanskom kalendaru, te se za njega dalje i vezuju takođe neki običaji koji su ostali iz najranijih vremena, a najvažniji koji su se i do danas zadržali i biće opisani u nastavku teksta koji sledi.

Dakle, poznato je da Božiću prethodi prvo Tucindan, na koji se priprema Božićna pečenica, te i Badnji dan i Badnje veče, kada se nakon strogog posta, ide na celonoćnu Božićnu liturgiju koja se održava u brojnim pravoslavnim hramovima i crkvama, te i nju po pravilu održavaju najveći crkveni velikodostojnici.

Osobe koje su se pridržavale posta se na ovim liturgijama pričešćuju, a onda se ide kući na vrlo i lepe i bogato isprepletane običaje, od kojih je najvažnije spremanje i lomljenje česnice, koja je „obredni kolač“ za Božić.

Domaćica kuće, sprema česnicu od vode, brašna i sa malo masti, ali bez kvasca, a u samo testo se dodaje jedan novčić, te iver od badnjaka, drenovu grančicu, figure životinja izrezbarene od drveta kao i zrna pšenice, kukuruza is lično.

Nakon povratka iz crkve, gde se išlo i na jutarnju liturgiju, sprema se Božićna trpeza, ali je važno pre nje da se svi ukućani okupe i da „lome česnicu“, te se smatra da je najsrećniji onaj koji izvuče „paricu“, jer će cele godine biti srećan i zdrav i sve će da mu ide od ruke, mada se u nekim krajevima veruje da je veća sreća izvući iver od badnjaka.

Poseban običaj u našem narodu jeste i „položajnik“, koji ide na Božićno jutro u kuću obično pak i prvih komšija ili kod nekog od najuže rodbine, i to kao prvi gost koji će doneti lepe želje, te i koji se mora vrlo u lepo primiti i počastiti, te on obično jeste neko ko je mlad i ko se smatra da je onaj zaista „pošten, dobar i srećne ruke u životu“ (postoji verovanje da nikako u kuću prva ne treba da uđe osoba koja je stara ili bolesna, koja je udovac/udovica, te se za svaki slučaj danas i „unapred i dogovara“ ko će biti položajnik u nečijem domu).

Sam položajnik ustaje rano i od badnjaka odlomi nekoliko grančica koliko kuća u koju ide ima ukućana, te ne sme u svojoj kući ništa da jede i pije, i na putu do kuće u koju ide ne sme nikoga da sretne, a i ako nekoga sretne ne treba da mu „nazove Božićni pozdrav“, pa zakorači desnom nogom preko praga domaćina, i onda u ognjištu „džara vatru“ grančicama i svakom od ukućana poželi neke lepe želje u narednoj godini.

Nakon toga domaćica položajnika posipa žitom i pšenicom, te ga ona daruje jabukom za zdravlje i suvim voćem, a onda on u kući u koju je došao i doručkuje.

U našim je običajima da se Božić proslavlja tri dana, te da se 8. januara slavi veliki praznik Sabor Presvete Bogorodice, a 9. januara se slavi Sveti Stefan Prvomučenik, poznat i kao Stevanjdan, te i česta krsna slava.

Nakon što su opisani samo neki od najčešćih i „osnovnih“ katoličkih i pravoslavnih običaja koji su vezani za Božić, u nastavku teksta će biti navedene i neke one i najlepše i najčešće čestitke za katolički Božić, te i najuniverzalnije i nekada i duhovite i umereno šaljive čestitke za pravoslavni Božić, koje se mogu iskoristiti da se nekome lično ili telefonom/pismom/sms porukom, kao i baš često preko društvenih mreža, poželi sve najlepše i najbolje, jer je verovanje da je na Božić lepo i „valja se“ sve započeti.

Najlepše čestitke za katolički ili pravoslavni Božić – kratke i klasične poruke i lepe želje

U ovom delu teksta će biti navedeni primeri, koje su to poruke za Božić, univerzalne i/ili sasvim i klasične, ali i u isti mah lepe i potpuno su dovoljne da se u stihu ili pak prozi, u par reči ili malo i rečenica, nekom dragom požele sve najbolje želje.

Neka tebi i tvojim najvoljenijima, ovaj sveti praznik donese svu sreću i ljubav, i da poimate da je Bog Gospod odredio da male stvari i jesu najvažnije, a one velike ne mogu nužno doneti sreću.
Srećan Božić, neka vas radost i mir prate kuda god odlučite da krenete.

Sreća i zdravlje, blagostanje i ljubav, to je ono što je pravoslavlje,
Neka je u duši spokoj, a u srcu najveća i najlepša ljubav za bližnjega i za Boga,
Srećan Božić, i srećan ćeš i ti biti, ako se uvek pridržavaš svega toga.

Kada sa neba Isus Gospd pošalje, anđele kao glasnike da upale za njegov dolazak sve sveće,
Ja ti tada želim svim srcem i mislima poslati, puno najvećih želja za more ljubavi i okeane sreće.
Mir Božiji, Hristos se rodi, neka te njegova ruka, uvek ispravnim putem vodi.

Danas je dan kada se slavi, kada se radost na licu vidi, danas se rađa vera i nada,
Neka te Hristova ruka pružena miluje uvek po tvome licu, neka ti život bude srećan,
Neka te nosi lako kao pticu, tamo gde jesu tvoji putevi sreće i mira.
Srećan Božić, Hristos se rodi, najlepša pesma neka za njega danas zasvira.

Da u godini koja je pred nama, uz Božju pomoć imaš zdravlja i sreće,
Da nikada ne budeš u brigama, da ti oči sjaje kao plamen sveće, uz koji čekamo Hrista,
Da ti osmeh na licu blista, svi te voleli, i svima sve darivao, samo najlepše snove snivao.
Srećan Božić, Hristos se rodi.

Neka vas anđeo Božji zauvek samo putem sreće vodi, da ne budete nikada tužni i ljuti,
Mir božiji i Hristos se rodi.

Najradosnije jutro sviće, znam da ovaj dan za svakoga poseban biće,
Hrist se danas rodio, sve nas greha oslobodio, i novu nam nadu dao, da nam nikad ne bude žao,
Ali da se pokajemo, da onom ko ima manje dajemo, da svakoga razumemo koliko najviše umemo
Da nikada tuđe ne uzmemo, da se pokajemo i da se sa drugima volimo iskreno i od srca,
Onako kako i On nas voli, i sve nam oprašta kao deci svojoj, i uvek daje priliku za pokajanje.
Sretan Božić i blagdani, da ste sretni i nasmejani, od danas pa do sledećeg Božića.

Neka vama Gospod radostima srce blaži, neka vam svaku brigu i tugu samo mir i sreća ublaži,
Kada osvane ono najdivnije jutro Božića, setite se svojih dragih bića,
Dovoljna je ljubav i mir za dobar život, i ne tražite previše, budite skromni i bogumili.
Srećan Božić, zdravi i veseli bili, vama se svi ponosili.

Da ste mi živi i zdravi, u vašem domu danas, da se raduje i da se slavi,
Sreća i zdravlje radost i mir, to je moja iskrena želja i nije neki hir,
Da vam Bog svega da najviše, dosta je u ovim redovima stalo,
Nema mesta da se piše, jer je želja mojih dosta, ali mesta mi ne osta,
Zato dragi prijatelji, poželite sve najlepše za sebe i smatrajte da vas ja te želje danas „častim“.

Najlepše čestitke za katolički ili pravoslavni Božić – poruke u stihu i neke šaljive i duhovite

Od mene su za tebe, najlepše Božićne želje – ljubav, sreća, zdravlje i veselje,
Da uvek voliš oko sebe ljude, da ti srce plemenito bude,
Manje se ljuti i više se smej, moju dušu prijateljstvom uvek isto zagrej.
Srećan Božić, neka je sa tobom, sve ono što ti dolazi sa Bogom i njegovim rođenjem.

Ovo je za mene najlepša slika, videti tako vernog katolika,
Koji se raduje i slavi Hrista, živeo u zdravlju još godina trista,
Neka ti se dese sva Božija čuda, neka te oreol sreće sada „zari“,
Ti dobro znaš koliko su vredne one najmanje i najnežnije stvati, ljubav u domu i osmeh na licu.
Raduj se i Gospoda čuvaj u srcu, sretan Božić, Hristos se rodi.

Danas slavimo Hrista Spasitelja, njegova je snaga svaka tvoja ostvarena želja,
Neka ti se uvek na dobro dobrim vrati, a ti u životu pravu suštinu shvati,
Ubogom pomozi, živi sa svima u slozi, uvek skroman budi i ne traži „čuda trista“,
Dobićeš dovoljno od Gospoda Hrista, da imaš da se smeješ i da imaš mir,
Ne treba da tražiš ono što je samo hir, srećan Božić.

Gospode dragi, danas se tebi iz srca molim, da srećom daruješ sve one koje volim,
Da uvek žive u sreći i zdravlju, da životnu radost nađu u pravoslavlju,
Da im se ispuni svaka želja, da imaju uvek iskrenog i dobrog prijatelja,
I u tebi Spasitelja, kad ih teške muke brinu, da nikada ne pogreše, da se mole za istinu.
Mir Božji, Hristose se rodi, srećan praznik Njegovog rođenja, najlepši i najradosniji za sve nas.

Dođe i taj najlepši dan, kada se dele najbolje želje, kada se peva i kada je veselje,
Kada pod nogama našim šušti slama, Hrist se danas rađa, eto blago nama,
Neka vas sreća prati godinama, na svakom putu da vas čuva Bog,
Ja vam to želim i sa vama delim prepuno srce i u oku suzu, zbog
Rođenja, svetog Njegovog, srećan Božić svima, mir i sreću da nađe svako i da je zauvek ima.

Neka te danas Božija svetlost vodi, i neka ti pokaže put,
Jer danas se Hristos rodi, nemoj biti zabrinut i ljut,
Samo se nasmeši, jer svako pogreši, ali se retko ko iskreno kaje,
Gospod je jedan i on je isti prema svima, isto se sreće svakome daje.
Srećan Božić, Hristose se rodi.

„Božić, Božić, blagi dan, svima nam je radostan!“
Srećan Božić i sve najlepše želje, za moju porodicu i drage prijatelje.

Sponzorisano:

loading...
Loading...